Nini il bagnino: un uomo e il suo mare
Giovanni Nacinovich, che i più ricorderanno come il bagnino Nini, per cinquant'anni in fedele servizio a Stoja dal 1933, fresco di studi trascorsi all'istituto nautico di Genova, è stato ricordato ieri dal figlio Miro nel centenario della nascita, presso lo stesso stabilimento balneare. Nacinovich, scomparso ancora nel 1983, era nato infatti l'8 marzo 1904 sempre a Stoja, in una casetta a 200 metri dal luogo che gli aveva dato casa e lavoro a due passi dal mare. La famiglia Nacinovich, ricorda Miro, era una famiglia numerosa come usava un tempo, ma dei sei figli una soltanto, la zia Anna, è ancora viva, nel Nuovo Messico, ed ha 91 anni.
Di Nini, l'estate scorsa era ricorso il settantesimo della venuta allo stabilimento a Stoja, dove era vissuto con la moglie e il figlio nella casetta all'entrata del Bagno, professando il mestiere di bagnino, per il quale aveva ottenuto il diploma nella città ligure. Per Nini, Miro ha pensato bene di riproporre nel bar dello stabilimento la mostra di vecchie fotografie che ritraggono il padre nella tipica «mise» di bagnino; momenti belli, come quelli della pesca, l'attività preferita. Insomma, una ricorrenza che ci fa venire alla mente una domanda: quali destini attende Stoja? Prima di girare la domanda a Miro, diremo ancora che la questione dello stabilimento si riattualizzerà certamente molto presto, e la Città probabilmente ritenterà quello che ha già tentato per due volte ma senza successo, ovvero di firmare – tramite concorso pubblico – contratto di locazione con investitori interessati al riatto del bagno (che è monumento architettonico). «Inizierò difendendomi da certe critiche, perché non è affat-
to vero che non è stato fatto niente a Stoja negli ultimi decenni – ci ha detto Miro, ristoratore e gestore della ditta “Naše more” – “Mare nostro” che ha in concessione il bagno da un decennio. “L'impianto ha funzionato sempre nella sua forma originaria, di bagno ‘pensato’ per i cittadini. Ha avuto alti e bassi, un tanto è vero; momenti in cui, anche per ragioni politiche e di altro genere, si è stati in crisi, specialmente nell'ultimo ventennio. Superati però i primi Anni Novanta, che sono stati i più difficili, l'impianto ha avuto una risalita, grazie anche alla mia persona; io infatti, mosso dall'amore per questi luoghi, e anche per rispetto verso la tradizione di famiglia, ho preso in gestione il bagno e mi sono rimboccato le maniche. Più di qualcuno ricorderà certamente le cattivissime condizioni in cui il bagno versava. Lo ripeto, sono stati anni difficili, usciti dal periodo bellico che ci aveva impoveriti. Ho sacrificato tempo e denaro, senza mai un documento in tasca, con una concessione che mi veniva ripristinata di anno in anno, con tanto peregrinare”. “Il bagno deve rimanere tale, ed è per questo che abbiamo organizzato non troppo tempo fa una petizione in appoggio a un tanto, raccogliendo più di 700 firme. Sono convinto – ha concluso Miro – che i nostri ospiti, e buon parte dei concittadini, vogliono che Stoja mantenga lo status odierno”».
Rosanna Mandossi Benčić
Nini, spasilac: čovjek i njegovo more
STOTA OBLJETNICA ROĐENJA GIOVANNIJA NACINOVICHA
Giovannija Nacinovicha mnogi će pamtiti kao spasioca Ninija, koji je punih pedeset godina, od 1933., vjerno služio na kupalištu Stoja. Nakon što je završio školovanje na nautičkom institutu u Genovi, jučer ga se njegov sin Miro prisjetio povodom stote obljetnice rođenja, upravo u istom kupališnom kompleksu. Nacinovich, koji je preminuo 1983. godine, rođen je 8. ožujka 1904., upravo na Stoji, u kućici udaljenoj 200 metara od mjesta koje mu je pružilo dom i posao, svega nekoliko koraka od mora. Obitelj Nacinovich, prisjeća se Miro, bila je brojna, kao što je nekada bilo uobičajeno. Od šestero djece još je živa samo teta Anna, koja živi u Novom Meksiku i ima 91 godinu.
Prošlog ljeta navršilo se sedamdeset godina otkako je Nini došao raditi na kupalište Stoja, gdje je živio sa suprugom i sinom u kućici na ulazu u kupalište te obavljao posao spasioca, za koji je diplomu stekao u ligurskom gradu Genovi. U čast svoga oca Miro je odlučio u baru kupališta ponovno izložiti stare fotografije koje prikazuju oca u njegovoj karakterističnoj odjeći spasioca. To su bili lijepi trenuci, poput onih posvećenih ribolovu, njegovoj omiljenoj aktivnosti.
Ukratko, ova obljetnica potiče nas na razmišljanje o jednom pitanju: kakva budućnost čeka Stoju?
Prije nego što to pitanje postavimo Miru, valja istaknuti da će se pitanje kupališnog kompleksa zasigurno vrlo brzo ponovno aktualizirati. Grad će vjerojatno još jednom pokušati ono što je već dvaput pokušao bez uspjeha: putem javnog natječaja sklopiti ugovor o zakupu s ulagačima zainteresiranima za obnovu kupališta, koje je zaštićeni arhitektonski spomenik.
„Počet ću tako što ću se obraniti od određenih kritika, jer nije istina da se na Stoji posljednjih desetljeća nije ništa napravilo”, rekao nam je Miro, ugostitelj i voditelj tvrtke „Naše more” – „Mare nostro”, koja već desetak godina upravlja kupalištem.
„Kompleks je oduvijek funkcionirao u svojem izvornom obliku, kao kupalište zamišljeno za građane. Imao je uspone i padove, to je istina; bilo je razdoblja krize, i zbog političkih i zbog drugih razloga, osobito tijekom posljednjih dvadeset godina. Međutim, nakon što su prošle prve godine devedesetih, koje su bile najteže, kompleks se počeo oporavljati, dijelom i zahvaljujući meni. Vođen ljubavlju prema ovim mjestima, ali i poštovanjem prema obiteljskoj tradiciji, preuzeo sam upravljanje kupalištem i zasukao rukave.
Mnogi će se sigurno sjećati u kakvim se vrlo lošim uvjetima kupalište tada nalazilo. Ponavljam, bile su to teške godine, nakon ratnog razdoblja koje nas je osiromašilo. Žrtvovao sam vrijeme i novac, a da pritom nikada nisam imao odgovarajuću dokumentaciju u rukama. Koncesija mi se obnavljala iz godine u godinu, uz mnogo hodanja od ureda do ureda.”
„Kupalište mora ostati kupalište i upravo smo zato prije nekog vremena organizirali peticiju u znak potpore takvom stavu, prikupivši više od 700 potpisa. Uvjeren sam”, zaključio je Miro, „da naši gosti, kao i velik dio naših sugrađana, žele da Stoja zadrži svoj sadašnji status.”
Rosanna Mandossi Benčić

Commenti
Posta un commento