Allo stabilimento c’era Nini, bagnino del tempo che fu

TEMPO DI RICORRENZE PER IL BAGNO DI STOIA



I ricordi rendono malinconici. Servono però ad allenare la memoria. Se lo ricordano ancora in tanti Nini-Giovanni Nacinovich, primo e unico bagnino di Stoia, scomparso da anni: oggi ne avrebbe compiuti 99. Ce l’abbiamo ancora davanti agli occhi, magrissimo nella sua maglietta marinara, sempre in giro per lo stabilimento, anche in cerca di coloro che mettevano a punto le solite ragazzate “estive”, sul terrazzo del bagno cittadino, meta preferita delle giovani generazioni.

Nini, di cui ricorre quest’estate il settantesimo della sua “venuta” sulla piccola penisola, aveva ottenuto il diploma di bagnino frequentando un corso a Genova. Nel 1933 aveva così iniziato quel mestiere che non avrebbe poi lasciato per quasi cinquant’anni, trascorsi sempre nell’amato bagno, senza un giorno di ferie o di malattia. Sempre là, nella sua casetta all’entrata dello stabilimento, dove ci viveva con la famiglia. Nel 1933, ci raccontano, Stoia era un bagno con le cabine di legno, alla maniera della bella Rimini. Tre anni dopo, la costruzione del Bagno e la sua inaugurazione, avvenuta il 19 luglio 1936. Sessantasette anni dopo, Stoia ricorda ancora il suo mitico bagnino. (rm)

Didascalia della fotografia

Nella foto, Nini è con un’“amica”, trovata nella rete di pesca, e donata poi all’Istituto oceanografico di Rovigno.

- o - 

U kupalištu je bio Nini, spasilac iz nekih prošlih vremena.

VRIJEME OBLJETNICA ZA KUPALIŠTE STOIA

Sjećanja izazivaju melankoliju. Ipak, pomažu nam vježbati pamćenje. Mnogi se još uvijek sjećaju Ninija – Giovannija Nacinovicha, prvog i jedinog kupališnog spasioca na Stoiji, koji je preminuo prije mnogo godina. Danas bi napunio 99 godina. Još ga uvijek vidimo pred očima, mršavog poput grančice, u njegovoj mornarskoj majici, kako neprestano obilazi kupalište, pa i u potrazi za onima koji su smišljali uobičajene ljetne nestašluke na terasi gradskog kupališta, omiljenom okupljalištu mladih generacija.

Nini, kojem se ovog ljeta navršava sedamdeset godina od njegova „dolaska” na mali poluotok, stekao je diplomu spasioca pohađajući tečaj u Genovi. Tako je 1933. godine započeo posao koji potom nije napuštao gotovo pedeset godina. Sve je te godine proveo na svom voljenom kupalištu, bez ijednog dana godišnjeg odmora ili bolovanja. Uvijek je bio ondje, u svojoj kućici na ulazu u kupalište, gdje je živio sa svojom obitelji.

Kako nam pričaju, 1933. godine Stoia je bila kupalište s drvenim kabinama, nalik onima u lijepom Riminiju. Tri godine poslije izgrađeno je kupalište, koje je svečano otvoreno 19. srpnja 1936. godine. Šezdeset i sedam godina poslije Stoia se još uvijek sjeća svog legendarnog spasioca. (rm)

Opis fotografije

Na fotografiji je Nini sa svojom „prijateljicom”, pronađenom u ribarskoj mreži, koju je potom darovao Oceanografskom institutu u Rovinju.



 

Commenti

Post popolari in questo blog

LE NOZZE D'ORO DI ELEONORA E IVAN NAČINOVIĆ

Polesani, a voi 'sta estate ve manca Stoia? E savè indò che xe la Casa della Madre?

Nini il bagnino: un uomo e il suo mare